Udine 2009

Nakon Dubrovnika, dan odmora i put pod noge za Udine. Internacionalna izložba u Udinama nakon par godina malo slabijeg izdanja opet je sve bolja i bolja, ovo malo slabije izdanje uzmite uvjetno, za naše prilike ovo je ipak velika izložba, naravno da ukoliko je usporedjujemo sa Reggio Emiliom onda je mala, ali evo podatak iz kataloga kaže kako je ove godine bilo izloženo 2725 ptica, što je negdje duplo više nego na našem državnom. Velika je šteta što naši uzgajivaći ne učestvuju na ovoj izložbi, Udine su idealna prilika da se i mi malo prezentiramo ostalim uzgajivačima u regiji. Naime u Udinama obično učestvuju Talijani iz regije Friuli Venezia Giulia, Slovenci i Austrijanci. Prijašnjih godina znali su učestvovati izlagači iz Rijeke i Zagreba medjutim već ih par godina nema - podvlačim još jednom prava šteta... možda dogodine :-)

Napomena posjetiocima: Oni koji misle kupiti nešto, neka obavezno dodju u nedjelju kada su svi uzgajivači tamo, u subotu je dosta prazno.

što se tiče kvalitete izloženih ptica, ja sam najveći dio vremena proveo mjerkajući kanarince boje tako da za ostale ptice, kojih je bilo negdje ravnomjerno rasporedjeno, koliko i kanarinaca boje isto toliko i kanarinaca stasa te faune europe i bastardi. Takmičile su se i ptice pjeva, ali pošto nisam u tim vodama neznam kako je to zapravo išlo i dali se te ptice mogu preslušati, vjerojatno mogu.

Kad govorimo o boji mogu reči da je kvaliteta u pojedinim grupama stvarno na visokom nivou, ima par uzgajivaća iz ove regije koji su redoviti osvajaći medalja i u Reggio Emiliji i na prvenstvu Italije, tako da su te grupe (da sad ne nabrajam koje) i ovdje zastupljene sa kvalitetnijim pticama. Jedno je zajedničko svim izloženim pticama (ovu paralelu moram povući nakon Dubrovnika a slična situacija je u svim našim društvima) da su ptice bile maksimalno pripremljene i skockane za izložbu, niti jednoj ali baš NITI JEDNOJ ptici, rep nije bio oštećen, a da ne spominjemo da su bile čiste ko suza. Što se tiće samog sudjenja i ocjena bilo je kao i svugdje i primjedba i pozitivnih i negativnih komentara i dobro ocijenjenih ptica i katastrofalnih grešaka - ništa novo, rekli bimo. Od prodajnih štandova Manitoba i Ornitalia - na prodaji dosta kvalitetnih ptica po povoljnim cijenama ali samo za one koji su došli na vrijeme več sat vremana nakon otvaranja probralo se ono najbolje, medjutim pošto je ovo ipak jedna ne prevelika izložba lakše je stupiti u kontakt sa izlagačima i kupiti možda neku pticu sa panoa ili dogovoriti kupovinu nekih ptica nakon Reggio emilie i slične "dobre" poslove :-)

da ne gnjavim više sa utiscima evo par slika sa same izložbe (Hrvatska zastava je tu, ali izlagača iz Hrvatske nema :-(

Dubrovnik 2009

Evo nas sa prvim izvještajima sa izložbi za ovu godinu. Do sad su mi obično Udine bile prva izložba u sezoni, a ove godine je to Dubrovnik. Svakako vrijedi pohvaliti inicijativu organizatora da se izložba organizira u ovom terminu, kako bi se barem malo rasteretio mjesec studeni u koji su natrpane skoro pa sve izložbe u Hrvatskoj, jedino bi i odgajivači trebali biti na to spremni jer upravo je ova izložba primjer kako mi u pravilu kasno počinjemo sa sezonom parenja, pa nam ptice u 10 mjesecu još nisu do kraja pripremljene za izložbu i nemogu zablistati u punom sjaju. Upravo je to bila najveća boljka velikog broja ptica koje su izložene u Dubrovniku - tako da bih se usudio reči da je 80% ptica u stvari bolje nego što to ocjene pokazuju. No uzgajivači su toga svjesni i znaju da imaju još jednu priliku u velikom finalu koje nas ove godine čeka u Osijeku. I ovom prilikom bi se zahvalio domaćinima na odličnoj organizaciji, srdačnoj dobrodošlici i super druženju...u nastavku pogledajte malo slika sa samog sudjenja. Veliki pozdrav Dubrovačkim gosparima :-)

Malo iz mog uzgoja

Evo nakon malo produženog ljetnog vremena (barem u Istri) napokon zahladjenje i miris jeseni, a sa tim godišnjim dobom veže nas ptičare i početak takmičarske sezone, sad je vrijeme da prezentiramo uzgoj, nabavimo neke nove primjerke, i što i je ono najljepše u ovom hobiju slijedi vrijeme putovanja i intenzivnijeg druženja zaljubljenika u ovaj hobi. Ja ću na ovim stranicama nastojati iskomentirati, kako tekstom tako i slikom sve izložbe koje ću ove godine posjetiti , a ako bude sve po planu trebalo bi ih biti podosta :-). (Dubrovnik, Udine, Pula, Split, Buje, Rijeka, Reggio Emilia, Rab, Osijek)

No prije početka samih takmičenja - treba malo istrenirati ekipu koja će ove godine predstavljati moj uzgoj na izložbama, nažalost nemam dovoljan broj mladih da bi složio dvije ekipe pa da mogu učestvovati na više izložbi, tako da ove godine planiram Pula - klupsko, Rab - podsavez, Osijek - državno - a za sada neispunjena želja su Udine i Split, ali opet ponavljam, ako se moji planovi donekle ispune onda bi dogodine i te dvije izložbe trebao uvrstiti u svoj takmičarski raspored.

Ja sam jučer izabrao svoju ekipu za ovu godinu, i mislim da mogu biti zadovoljan od 16 kanarinaca 8 ih je ušlo u drugi krug što je 50%, i sa time bi za ovu godinu trebao biti zadovoljan, ptice su korektne (neke i više od toga :-) što se tiče crteža, lipokromske boje, veličine i oblika - ima manjih problema kod neintenzivnih ptica - što se tiče same kategorije - ali opće poznato je da je idealnog neintenzivnog skoro pa nemoguće dobiti - a i ne bi bilo interesantno da nakon dvije godine selekcije sa PREmalim brojem ženki dobijem sve svjetske prvake :-), uglavnom, ima ptica za rad, izložbe a biti če i nešto viška, da pokrije troškove - (ovo da "pokrije troškove" je slučajno ako moja žena bude čitala blog :-) no da ne dužim evo par slika pa procjenite sami, barem koliko je to sa slika moguće - čim uhvatim par sati slobodnoga vremena idem u izradu kutije za fotografiranje ptica - jer ovako sa slikanjem ptica u kavezu je malo trapavo, ali dok nema boljih slika uživajte :-)

Stručni seminar ZOSH - a, Ugljan 2009

Evo nakon što su se dojmovi malo slegli, i nakon što smo se odmorili, red je da se malo osvrnemo na godišnje druženje ornitoloških sudaca republike Hrvatske, koje se ove godine održavalo u organizaciji sudaca iz Zadra, kojima se i ovim putem još jednom zahvaljujem na odličnom odabiru lokacije i odličnoj organizaciji. Naime seminar se održavao na otoku Ugljanu koji je udaljen od Zadra nekakvih 30 ak minuta trajektom, te još 10 min autobusom do apartmana u kojima smo bili smješteni - uz sav taj tramak situacija se nijednom nije otela kontroli. Atmosfera kao i uvijek vrhunska, i u službenom i u neslužbenom dijelu, obrađene su mnoge teme, neke kroz seminare, neke kroz razgovore, neka su pitanja ostala otvorena, neke smo zajedničke zaključke izveli, oko nekih se stvari nismo složili, a o nekim temama čemo još raspravljati, sve u svemu ponovo koristim istu riječ VRHUNSKI. Jedino mi je malo krivo što nisu svi suci uspijeli prisustvovati, jer ipak je to jedini put u godini kada smo svi na okupu a nismo pod presingom ocijenjivanja. Meni su osobno najviše nedostajali stariji suci koje su pritisle godine i nažalost bolesti, pa nisu bili u mogućnosti prisustvovati, a znam koliko su i njima značila ova naša druženja...njih bi ovom prilikom posebno pozdravio.

Teme koje su obrađene na ovom seminaru, moči čete pročitati u časopisu BATUDA, a Ja ču svoju temu objaviti i ovdje na blogu, samo kad je malo upristojim.

Čestitke kolegi Davoru Skejiću koji je samouvjereno i kao "od šale" položio usmeni dio ispita za saveznog suca. I kako je za njega neko već negdje napisao..."Od njega nismo drugo ni očekivali" kapa dole majstore.

Da ne dužimo, evo nekoliko slika sa seminara da steknete dojam o atmosferi:

Razlike u takmičarskim grupama COM vs HOS


Gledao sam malo natjecateljske grupe po COMu i usporedjivao sam sa natjecateljskim grupama u RH, ustanovilo se da postoji dosta velika razlika u grupama...
Naime radi se o nekim novinama koje mi još nismo uveli, a kako stoji u zapisniku sa redovne godišnje skupštine HOSA, izgleda da uskoro ni nečemo. Razlog je pretpostavljam trošak koji povečanje grupa nosi sa sobom za organizatora izložbi. Kako je kod nas situacija takva kakva je, sa tog gledišta odluka je ispravna ali gledajuči sa aspekta uzgajivača i suca – ta je odluka kontraproduktivna. Pokušati ću malo elaborirati zašto.
Naime kod nas nije uvedena grupa „bijela krila“ odnosi se na lipokrom kanarince kako intenzivne tako i neintenzivne...tj. postavila se razlika izmedju kanarinaca koi su farbani u gnijezdu i onih koi to nisu, ovo najviše pogadja lipokrom crvene. Ko je pokušao uzgajati lipokrom crvene i sačuvati letna pera krila i repa potpuno bijela zna koja je to muka...to bi u prijevodu značilo da ptica od svog izlijeganja do izložbe nije izgubila praktički niti jedno pero...jer ako ga izgubi rasti če joj novo koje če biti crveno i kao takva ptica više ne spada u grupu bijela krila...upravo zbog toga veliki broj uzgajivaća je prešao na farbanje mladih u jajetu...i teško je na izložbi vidijeti lipokromca sa potpuno bijelim krilima...da bude stvar još gora...po sudačkim kriterijima se u direktnom ogledu, prednost davala potpuno obojanoj ptici jer negdje u standardima piše: „lipokrom crvena ptica mora biti jednako obojana od vrha kljuna do repa“ – iako je neuporedivo teže dobiti pticu sa bijelim krilima...Znači bijela krila se nisu kažnjavala (ukoliko su bila bijela) ali ukoliko smo na kraju balade na stolu imali dvije identično kvalitetne ptice jedna sa bijelim a jedna sa crvenim krilima – prednost ide onoj sa crvenim krilima. Meni se osobno takav način vrednovanja nikad nije svidio ali šta je tu je, tako je kako je. Iako da budemo iskreni ni neznam da je bilo takvih slučajeva da je na kraju sve ovisilo o boji letnih pera, tako da sev ovo spada zapravao u pusto teoretiziranje ali eto 
Da bi se donekle popravila situacija oko toga COM je odlučio uvesti grupu bijela krila. To če zbog prije spomenutih razloga biti uvijek malo zastupljena grupa, ali mislim da ukoliko neko uspije napraviti takvog kanarinca...zaslužuje da bude u svojoj grupi i da ga se ocijenjuje sa sebi ravnima.

Ostale razlike su iste prirode tj. Tamo gdje je neko procjenio da nema dovoljno ptica na našim izložbama sve se trpa u istu grupu, do prije par godina stvar je bila još gora, sad su barem normali razdijeljeni kako spada. Medjutim problem ostaje kod mutacija, gdje su ahat i izabela stavljeni u istu grupu a crni i smeđi u istu grupu, a kod najnovijih mutacija topaz, eumo i onix sve četiri serije su u istoj grupi...
Što bi značilo da se bruno opal i crni opal recimo da su žuti mozaik, takmiče u istoj grupi, to bi bilo ako malo iskarikiramo stvari ko da na izložbi pasa konfrontiramo jorkširskog terijera nasuprot stafordskom terijeru...
Mislim da čemo ovakvim sistemom izgubiti na kvaliteti u tim grupama – znamo da je praksa da se svi normali takmiče zajedno dovela do toga da pojedinih grupa uopče nemamo na takmičenjima ili im je kvaliteta jako upitna– jer jednostavno če jedan smeđi u direktnom okršaju teško pobijediti crnoga, a oboje su recimo jednako kvalitetni.
Sa takvim postavljanjem stvari, s tim što im ne pružamo jednako pravo na realno vrednovanje, zakidamo uzgajivače koi drže takve ptice
Ponovo napominjem sa stanovišta organizatora stvar štima,ionako organizatori jedva skrpaju kraj s krajem, a nerijetko i završe izložbu sa minusom, ali sa stanovišta uzgajivaća i sudaca nažalost ova praksa je kontraproduktivna. S jedne strane želimo na izložbama čim više i čim kvalitetnijih ptica a s druge strane radi se kontra toga, malo nelogično čini mi se.

Parenje u krvnom srodstvu - uvod

...Stvaranje vrhunskog jata kanarinaca je posao koi zahtijeva puno znanja i vremena...

Jedini ispravni put stvaranja „šampionskog“ jata je parenje u krvnom srotstvu...

Iako se Među uzgajivačima uvijek nekako govori kako se nesmije pariti brata i sestru, kako treba svake godine ubaciti svježu krv, kako je najbolje nabaviti mužjaka od jednog a ženku od drugog uzgajivaća i još sličnih...hm hm pa ajmo reč - poluistina... Parenje u krvnom srotstvu se koristi kod selekcionog uzgoja svih vrsta životinja pa tako i kod kanarinaca.

Postoji izreka da se od dvije vrhunske ptice ne dobijaju vrhunske ptice...to je apsolutno točno SAMO ako su te ptice došle iz jata gdje se ne primjenjuje parenje u krvnom srotstvu...u tom slučaju bog dragi zna koje osobine one nose i koja če se svojstva ispoljiti na mladima. Jednako tako govori se kako je moguće da iz kombinacije dvije loše ptice izadje jedan vrhunski šampion, sve je to istina, ali to je sve lutrija i radi se o malim vjerojatnostima i postocima...prave uzgajivače koji teže ka poboljšanju svog jata taj sitni postotak ne treba zanimati. Uzgajivači koji su godinama u svijetskom vrhu uzgoja, sa pojedinom (ili više njih) vrstom (ne moraju nužno biti kanarinci u pitanju – pogledajte uzgajivače konja, pasa, mačaka itd itd), budite sigurni da primjenjuju parenje u krvnom srodstvu – može neko složiti i 500 parova mala je vjerojatnost da če 10 godina za redom slučajno baš on dobiti najbolje ptice na svijetu, a di su svi ostali milioni uzgajivača i zaljubljenika koji godinama drže ptice a nikad kvalitete od njih – (mislim na konstantnu kvalitetu – iz godine u godinu – napredak u uzgoju). Koliko npr. Talijani ili Belgijanci imaju uzgajivača a pogledajte malo kataloge sa svjetskih izložbi i uvijek čete na pobjedničkom postolju vidjeti ista imena. Istina je da Više parova daje veče šanse u parenju u krvnom srodstvu više parova znači rigoroznija selekcija, brži put ka zacrtanom cilju, dok kod uzgajivača koi ne provode selektivno parenje u krvnom srodstvu, više parova jednako je ukoliko povučemo paralelu sa igračima LOTA – veči broj uplaćenih listića.

Jedino rekao bih surova selekcija kako u fenotipu tako i u genotipu stvara kvalitetno jato, i najmanji nedostaci ako ih guramo dalje u uzgoju ispoljiti če se nakon par godina kao problem. Osim što ptice moraju pokazivati najbolje moguče karakteristike u fenotipu, – moraju apsolutno zadovoljavati i u pogledu plodnosti, hranjenja mladih, ležanju na jajima, otpornosti na bolesti, broju othranjenih mladih i sličnim stvarima. Nije nam cilj dobiti za 5-6 godina jato od 20-30 parova od kojeg čemo dobiti jedva jedvice 40 mladih koi če biti kvalitetni u pogledu fenotipa medjutim jako loši u svemu ostalome. Iz dalje reprodukcije izbacuju se sve ženke koje ne leže na jajima, koje ne hrane mlade, koje čupaju mlade, koje pokazuju bilo kakve znakove slabosti, koje imaju problema sa mladima...svi mužjaci koji su skloni razbijanju gnjezda, koji su slabo plodni, koi ne hrane mlade, koji tuku ženku, koji su skloni pretjeranom debljanju...da ne nabrajam, vjerujem da ste dobili sliku o čemu pričam...jedino ukoliko godinama pedantno bez milosti iz jata izbacujemo ptice sa takvim ponašanjem i ostavljamo samo dobre roditelje s kojima nema problema tijekom uzgoja, na dobrom smo putu da osim kvalitetnih (po fenotipu) ptica, imamo i jake, zdrave i plodne ptice u svom jatu. A to nam je kao uzgajivačima i cilj.

Šta je u stvari cilj takvog parenja –bukvalno rečeno: izbaciti iz svog jata neželjene osobine a ostaviti samo željene osobine...to naravno nemožemo ako svake godine u svoje jato ubacujemo novu pticu sa novim genetskim kodom, o kojoj ne znamo ništa...pa makar ona bila po fenotipu vrhunska. Dovoljno je da nam u jato ubaci npr. Izbacivanje mladih iz gnijezda kad ih prstenujemo...neko če reči pa to i nije neki problem, ali mi neznamo koja če svojstva unijeti ptica sa strane...i dok ih mi detektiramo več su se duboko uvukla u jato ...pričao sam sa ljudima (puuuno iskusnijim uzgajivačima od mene) koji su u samo 2 godine ubacivanjem ptica sa strane, uspijeli uništiti posao od 10 ak godina, i od vrhunskog jata stvorili jato puno falinki. Ja sam osobno napravio jato koje je davalo kvalitetne mlade u dosta velikom postotku, medjutim potpuno sam zanemario prilikom selekcije na sve one druge faktore koji su bitni – osim fenotipa, tako da sam se nakon 5 godina uzgoja našao u sljepoj ulici. Dok se ne stvori brojčano respektabilno jato bolje je prvo raditi na kvaliteti jata u uzgojnom smislu, a kad to postignemo više se posvetiti fenotipu, ili ako imamo mogučnosi raditi sa puno parova kako bi paralelno radili selekciju u oba smjera...

Zato je bitno ptice nabaviti iz kvalitetnih jata od vrhunskih uzgajivača koi provode strogu selekciju i parenje u krvnom srodstvu, i koji imaju rezultate dugi niz godina. Ne šarati po štandovima u Reggio ili gdje već, nego uzeti od istog uzgajivača koji ima dobro jato jednog mužjaka i više ženki. Jedan svjetski prvak ne znači odmah i kvalitetno jato. Medjutim 15 izloženih ptica i sve u rasponu od 89 do 90 bodova bez obzira na medalje , znače kvalitetno i ujednačeno jato.

I ako za parenje koje nije u krvnom srodstvu važi pravilo da dva šampiona ne daju šampionsko potomstvo – kod dobro selektiranog parenja u krvnom srotstvu važi pravilo da se od dva šampiona u velikom postotku mogu očekivati mladi slični roditeljskom paru – znači opet šampioni J

Uzgajivačima koji tek počinju sa ovim hobijem ipak se u prvih par godina ne preporučuje parenje u krvnom srodstvu, za primjenjivati ovu vrstu parenja treba jako dobro poznavati standard ptica koje se uzgajaju (kako bi se mogle uočiti i najmanje greške), i treba znati da se rezultati mogu očekivati tek nakon 3-4 godine – čišćenja...početnici neka ipak prvo steknu odredjena iskustva u uzgoju pa se kasnije uvijek mogu odlučiti za ovakav jedan pokušaj uzgoja.

Za sada toliko, Biti če na ovom blogu još govora o parenju u krvnom srodstvu...

Ko se odluči za ovakav vid selekcije ..neka mu je sa srečom, put je dug i pun zavoja, ali drugoga jednostavno nema !