subota, 1. ožujka 2014.

Lipokromska boja kod ahata



Evo nakon dugo vremena dobio sam inspiraciju za napisati jedan tekst o kanarincima. O čemu se radi, naravno o ahatima, ima jedna stvar na koju kad bi me kolege uzgajivači ili suci pitali za mišljenje nisam baš bio zadovoljan sa odgovorom i objašnjenjem koje sam nudio, naime pitanje i vječita diskusija vodi se oko toga:  dali je neki ahat prezelen ili prežut i zašto je takav kakav je ? I kakav bi u stvari trebao biti,
Ove godine sam posjetio izložbu u Reggio Emiliji, i svjetsko prvenstvo u Bariju – naravno da sam dobar dio vremena odvojio za snimanje ahata.  

Nakon izložbe u Reggio Emiliji čuo sam se telefonski sa poznatim talijanskim uzgajivečem Ahata višestrukim svjetskim prvakom  Accorsi Mauriziom koji je ove godine u Reggio bio drugi i sa kolekcijama i pojedinačno,  mislim da je i na svjetskom bio drugi ali telefonski razgovor se vodio u vezi ptica koje je izložio u Reggio, tako da svjetsko nije bitno. Na moje pitanje kako vidi svoj rezultat i kako komentira prvonagrađene ptice od uzgajivaća Rallo Antonia ( i kolekcije i pojedinačno). Odgovorio mi je kako nažalost zbog posla nije uspio otići u Reggio Emiliju te nije vidio uživo Antonijeve ptice, I pitao je mene za mišljenje J Malo sam nahvalio njegove čisto reda radi J i za kraj Ali Antonijeve su za nijansu ili dvije svijetlije zelene, možda su malo izgubile na crnome, ali melanin im je kompletan a  lipokromska podloga skroz svijetlo zelena – pogotovo su se mene dojmile neintenzivne ptice. NA što je on rekao da je ove godine opet zbog posla, nalegao puno manje ptica nego inače  i da jednostavno nije uspio izvuči dovoljan broj superkvalitetnih ptica, a da mu je generalno godina bila loša i da je dobio puno precrnih ptica ? prezelenih ? nedovoljno razrijeđenih, te puno ptica sa melaninom u kljunu i melaninom u noktima...nakon toga smo još malo popričali ali mi je najviše u glavi ostalo ovo boldano.

Da se razumijemo gledao sam ja te ahate i u Reggio i na Svijetskome, pogotovo jer sam trebao kupiti jednu pticu iz kolekcije to su VRHUNSKE ptice i tu nema dileme, to  što on govori radi se o jako malim  nijansama, međutim bacio mi je bubu u uho.

Nakon svjetskog izašle su slike na internetu nagradjenih ahata http://www.ornicavalieri.it/...Odmah nakon svjetskog imao sam i kratku prepisku preko maila sa kolegom Davorom Skejićem, nakon toga sam išao pregledavati moje ahate, i još uvijek mi nešto nije štimalo J

Zašto su neki ahati zeleniji od drugih ?

Odgovor večine uzgajivača i sudaca koji poznaju materiju biti  če vam ko iz topa „zbog feomelanina“, naime u literaturi o uzgoju i selekciji kanarinaca boje, nalazimo da se eumelanin (kod ahata crni) nalazi u sredini pera  dok je feomelanin (smeđi) raspoređen po rubnim djelovima pera.

I sada moja logika meni govori: imamo žutu boju koju pomiješamo sa više ili manje smeđe (ovisno koliko ptica ima feomelanina) i dobijelo više ili manje zelenu ????? uzmite tempere zamiješajte boje i recite mi koju čete boju dobiti ?

Naime kombinacijom žute i smeđe nema šanse da dobijemo zelenu...

U prilog ovoj nelogičnosti ide i situacija da su najkvalitetniji mužjaci ahata skoro gotovo bez feomelanina...a neki su više zeleni od drugih...nekima boja između crteža je zelena skoro kao i kod crne serije, obično takvi mužjaci imaju naznake ili več poprilično malanina u kljunu i noktima, crtež im je izrazito  taman i sjajan, rubni djelovi letnih pera krila i repa antracit sive boje...znači nema feomelanina.
I tako svako toliko me to malo kopka 

Kad sam slagao parove za ovu uzgojnu sezonu hvatao sam ptice i mjerkao i ženke i mužjake gledao crtež nokte bokove...i opet mi nešto nije sjedalo.

Na veče šalica čaja hrpa Alceda pored mene i listaj...negdje u podsvijesti mi je bilo da sam nešto o tome čituckao.

I našao sam  na više mjesta:  Diego Crovace čovjek kojeg iznimno cijenim kao autora i čiji tekstovi i razmišljanja su mi uvijek inspiracija za malo detaljniju analizu nekih stvari u kanarinokulturi koje uzimamo zdravo za gotovo, jer smo negdje pročitali ili nam je neko rekao da je to tako i nikako drukčije.
Uglavnom prvi i glavni tekst u vezi toga nalazi se u Alcedo  - Maggio – Giugno 2010 – Dissertazioni ornitologiche L Agata. Radi se  o članku od 12 stranica kojeg niti imam volje a vjerojatno ni zbog zakona o autorskim pravima ne bi bilo baš zgodno prevesti i postaviti na internet.
Njegova  teza , a sa kojom se ja slažem i savršeno mi je logično je da se crni eumelanini nalaze  po cijelom peru...naravno skoncentrirani su u centralnom dijelu a prema rubovima pera su puno slabiji  ovisno koliko je ptica razrijeđena ili nije.
E sad mi to več štima 

Znači da se lipokromska boja koja je u ovom slučaju žuta miješa sa određenom količinom smeđe boje koju dobijamo od feomelanina, i sa određenom bojom crne boje koja je raspoređena osim u centralnom djelu pera (  koji čini crtež) i u perifernim dijelovima pera za koje se tvrdilo da imaju samo feomelanine.

Evo za primjer da se prebacimo na npr. Satinete: satinet mutaciju karakterizira potpuni izostanak crnog eumelanina i feomelanina...ostala je samo žuta lipokromska boja koja se nema sa čime pomiješati.
Uzmimo nadalje smeđu mutaciju: crni eumelanin je postao smeđi, feomelanin se miješa sa žutom i imamo tamno žutu podlogu.
Kasnije ču navesti još primjera sad se vračam na ahate 

Usporedimo mužjake i ženke:

Ženke u pravilu imaju više feomelanina a manje eumelanina: na zamišljenoj paleti miješamo žutu smeđu i malo crne
Mužjaci imaju manje feomelanina više eumelanina – na paleti miješamo žutu manje smeđe i više crne
Ko ima doma ahate neka skokne usporediti boju ženki i boju mužjaka ženke su uvijek žutije od mužjaka – kad kažem žutije ne mislim da su bolje za ocjenu, njihova boja se zbog veče količine feomelanina koji je kod ahata nepoželjan pretvara u jednu toplu žutu boju...slikovitije pojašnjeno boja smeđe ptice sa par kapi crne J
I što sam sada pametnoga rekao ?

Evo odgovora na pitanje koji je ahat bolji za ocjenu zeleniji ili žutiji...

Ali pojasnit čemo preko ahat mozaika crvenih 

Koji je ahat bolji ? Onaj koji ima crni crtež i svijetlo sivu podlogu ili onaj ahat koj iima tamno sivu podlogu ?
Ahat mozaik crveni je grupa koja se već dugo selekcionira i koja je več dugo na jako visokom kvalitativnom novou, tako da na ovo pitanje svi znaju odgovor. Naravno da je bolji ahat sa svijetlijom podlogom. Takvom ahatu če i maska biti lijepe „marlboro“ crvene boje, neče biti bordo kao što je kod crnih mozaika.

Zašto je ahat mozaik  svijetlo sivi a drugi tamno sivi ?

Vratimo se na paletu i pomiješajmo bijelu i manje ili više crne J
Sad da pogledamo malo u standard za ocijenjivanje ahata:
Ahatna mutacija je RAZRIJEĐENA crna ptica, traži se maksimalna razrijeđenost eumelanina i čim je manje moguče a najbolje bi bilo da se uopče ne vide feomelanini (što je kod najboljih mužjaka na jačim izložbama  i postignuto).

Kad to pogledamo kroz prizmu ahat mozaik crvenih sve je jasno i sve štima – svijetlo siva podloga, čim crniji i sjajniji  isprekidani crtež, koi se proteže po cijelim leđima, bokovima,glavi, sa jako naznačenim brkovima i ahatnom obrvom. Ahatna obrva se kod ahat mozaika skoro pa i ne vidi, a zašto je tome tako?
Feomelanina praktički i nema, crni eumelanini su reducirani do maksimuma u lipokromskoj boji koja prekriva masku skoro pa je ostala samo crvena boja – jako je malo crne i skoro ništa smeđe, zato se i ne vidi toliko jasna razlika u lipokromskoj boji obrve i ostatka maske.

Vjerujem da se oko vrednovanja ahat mozaika večina kolega slaže.

U čemu je onda problem kod žutih ahata ?
Zašto nas buni dali je bolji tamno zeleni ili svijetlo zeleni – radije ču koristiti termin tamno i svijetlo zeleni nego žuti, da ne unosim dodatnu pomutnju, jer vizualno naš žuti ahat je uvijek zeleni, jedna određena količina crne boje je uvijek prisutna. Jer da nije onda bi „lipokromska“  boja bila kao  kod ahat topaza koji uopče nema crne boje na sebi J.
Znači svijetlo zelenija boja znači više reduciranog i ISPRAVNIJEG ahata, isto tako, takav če ahat imati svijetle noge i svijetli kljun. Opet pitanje: Zašto ahat normal žuti neče nikada postati žuti kao topaz, ukoliko ga selekcijom razrijeđujemo do krajnjih granica?  jako jednostavno, jer kad razrijeđenost pređe jednu određenu granicu počinje se gubiti crtež na bokovima i glavi, brkovi su slabije izraženi a sama   crna boja crteža više nije crna nego je sve svjetlija i svjetlija, što je svakako veča greška nego da je ptica malo zelenija a kompletna u crtežu, isto tako ako je ptica preslabo razrijeđena imati čemo jaki crni crtež po leđima, jake bokove i jake brkove, međutim slabo izraženu lipokromsku obrvu, vjerojatno tragove melanina na noktima i kljunu te crtež po glavi koji če biti slabo raspoznatljiv.
Znači razlika je samo u količini razrijeđenosti eumelanina, ovdje ne govorimo o feomelaninima koji su i dalje nepoželjni.

Ove godine je svijetski prvak za ahte žute bila ženka. Iako je nekakvo pravilo da su kod ahata takmičarske ptice mužjaci.

Kod te ženke je postignuto da je selekcijom skoro potpuno izbrisan feomelanin (iako je predmetna  ptica ako je usporedjujemo sa mužjacima pokazivala jednu malu dozu feomelanina – očito - nedovoljno za kažnjavanje, dalje s obzirom da samu po sebi ženku karakterizira manja količina eumelanina njena je „lipokromska“ boja bila čisto sjajno svjetlo zelena, crtež na glavi i bokovima fenomenalan, raspored crteža po ledjima ko po definiciji – medjutim ako je usporedjujemo sa najboljim mužjacima crna boja crteža kod nje nije bila sjajna i crna kao kod njih, brkovi su isto tako pokazivali jednu nijansu manje crne boje.
Međutim, sudac (žao mi je, nisam obratio pažnju ko je sudio L) je prednost dao ženki.

Znači za dobru izložbenu ženku koja se može mjeriti sa mužjacima je ključno smanjiti količinu feomelanina –  ostalo ima sama po sebi

Suprotno tome Kod mužjaka je ključno smanjiti količinu eumelanina a da pri tome ne izgubimo na crtežu.

Nadam se da če ovaj mali tekstić pomoči kolegama sucima i kolegama uzgajivačima da između dvije dobre ptice izaberu onu bolju J
Zašto kažem između dviej dobre...jer razliku između dobre i loše ptice je lako vidjeti, malo je veči problem vidjeti tu razliku izmedju dvije dobre a da ne kažem dvije odlične ptice.

I još samo za kraj...da povučem još jednu paralelu – Kako se kod ahata po standardu traži maksimalna razrijeđenost isto tako se upravo suprotno kod ptica crne i smeđe serije  traži Maksimalna oksidacija.
Pa če sukladno  tome crna ptica koja pokazuje tamniju boju podloge biti kvalitetnija od one koja pokazuje svijetliju – iako je možda ponekad za oko atraktivnija svijetla podloga.

Komentari i rasprave su svakako dobro došli J

Do sljedeće inspiracije 




ponedjeljak, 28. prosinca 2009.

Rab 2009 - 14. ornitološko prvenstvo Istre Primorja i Like

Kad smo lani dogovorili da se takmičenje podsaveza održi na Rabu, moram priznati da sam bio malo skeptičan...jooooj pa za na Rab treba trajekt, pa če nas bura, pa jugo pa joooj to je daleko pa kako čemo jadni i slične kukumavke i prije nego je trebalo otići na Rab učinile su svoje, i meni se činilo da je taj Rab na kraju svijeta.

možda baš zato, Rab je za mene jedno od največih iznenadjenja ove godine i to ne govorim samo zbog maratonske večere dan prije sudjenja, i maratonskog ručka odmah nakon sudjenja, iako te kulinarske delicije i vrhunska vina koja su nam domačini servirali nemogu nikako preskočiti, i moram ih posebno napomenuti i zahvaliti se domačinima a posebno vlasniku objekta u kojemu se to sve održavalo još jednom svaka čast.
Osim što se na Rabu fino jelo i pilo :-) i organizacija je savršeno štimala, nikakvih propusta ni grešaka iako je organizatorima to prvi puta da organiziraju izložbu ovakvog tipa. osim odlično organizirane izložeb i samog sudjenja, i izlagači su mogli vikend provesti na rabu i malo uživati u ljepotama zimskog ugođaja na otoku. Organizatori su za simboličnu cijenu i to organizirali a neki (blago njima) to iskoristiil :-).Ja se nadam da ču dogodine :-), ptice su ocjenljivali: Ivan Žuvić - Rijeka, Dean Udovičić i Jelenaca Ervino - Pula, Duško Matošić i Vicko Marušić - Split, skoro sam zaboravio pohvaliti sebe, osvojio sam 2 kompleta medalja, eto a moja pomoćnicaih je odmah prisvojila :-)

pozdrav Rabu






70a Reggio Emilia 2009

Šta reči o ovoj najvažnijoj izložbi ptica, ne samo u Italiji nego u ovom dijelu Europe, a da se ne ponavljam. Ja već tradicionalno, mislim da mi je ovo 10a godina zaredom kako posječujem ovu izložbu i svaki put iznova ostanem zabezeknut. Fascinira (naravno osim količine ptica koja se tamo može vidjeti) volja i ljubav ljudi koji se na tom mjestu okupe u ta dva dana, potegnu silne kilometre kako bi uživali u toj jedinstvenoj izložbi, to je prilika da sretnete, pa usuđujem se reči sve luđake iz okolice, postoji i uzrečica u Italiji kad se spomene Reggio medju ptičarima, odmah uslijedi komentar : "tutti mati in reggioemilia" :-) ali stvarno je tako, oni koji su bili znaju o čemu pričam, a oni koji nisu evo par slika sa ove izožbe, i neka se pripreme za dogodine :-) ove godine je bilo izloženo 6641 ptica, na prodajnoj izložbi ih je bilo barem 3 puta toliko, svi iole ozbiljniji proizvodjaci opreme i hrane su tamo. Reggio je za ptičare i božić i nova godina u jednome i zato se Reggio jednostavno ne propušta.

izvinjavam se na nedovoljnom broju slika, ali od tolike strke i halabuke malo sam zaboravio na fotoaparat u dzepu :-(



Rijeka 2009

jutro nakon Buja evo nas u Rijeci (nadam se da mi šefica ne prati Blog :-) u Rijeci več standardna ekipa, lagana kavica i onda akcija, Rijeka je trenutno jedno od najjačih društava u Hrvatskoj pa je tako i izložba bila i veča i kvalitetnije ptice i uglavnom sve malo povečano. neka se Rječani ne ljute ali imao sam problem sa slikama sa te izložbe tako da samo ove dvije imam, ispravit čemo situaciju dogodine :-). Nakon sudjenja koje je zahvaljujući sucima ZOSH-a, nas 4 je sudilo (Jelenaca Ervino, Zjača Mladen, Marković Josip i moja malenkost :-), sve to je nadgledao naš kolega Ivica Žuvić, brzo završilo usljedilo je mali obilazak dučana kojeg drži predsjednik Riječkog DRuštva Brnja Renato - zastupnik firme manitoba u RH, mala nabava i onda pravi Grobničanski ručak, svaka čast organizatorima na svemu, pogađate o čemu se pričalo tijekom ručka :-)


Fanganel Buje 2009




Evo idemo redom gdje sam stao, nakon Pule usljedila je klupska izložba u organizaciji društva Fanganel iz Buja. To je izložba koju sudim već duži niz godina i uvijek mi je ugodno otići u Buje. Bilo je nekakvih 200 injak ptica ako se ne varam i to smo ja i kolega Jelenaca Ervino bez problema ocjenili u planiranom roku ( do ručka :-) posebnost ove izložbe je što društvo Fanganel okuplja kako ptičare tako i golubare, a medju njima je i jedan ako se ne varam svjetski prvak u klasi kingova tako da je interesantno malo popričati sa ljudima koji se bave ovim, neko bi rekao sličnim hobijem, medjutim razlike su ogromne :-) (da ne bi bilo zabune) nakon sudjenja zajednički ručak u jednom ugodnom restoranu u Umagu, i pogadjate ptičarsek priče :-)

kratki rezime izložbene sezone

Evo me nakon duže pauze od pisanja, obečao sam izvještaje sa svih izložbi koje ču posjetiti ove godine, medjutim umoriosam se od izvještaja več nakon Pule. Medjutim evo sad sa malim odmakom možemo podvuči crtu i rezimirati godinu. Nakon Pule još sam sudio Buje, Rijeku, i Rab, tu se još umiješala i posjeta Reggio Emiliji, te na kraju šlag državno prvenstvo u Osijeku gdje su organizatori, dali sve od sebe i napravili jedno stvarno respektabilno prvenstvo države, i postavili neke nove standarde u organizaciji, već sada se svi buduči organizatori obečavaju kako če i oni organizirati svečanu večeru koja je stvarno bila pun pogodak i tražilo se mjesto više. Evo samo malo da se javim da sam živ, sljede pojedinačni izvještaji redom.

i da ne zaboravim sretan božić i nova godina svim posjetiocima mog bloga

ponedjeljak, 9. studenoga 2009.

Pula 2009




Jedva sam stigao doma iz Splita, i već je na redu domaća, klupska Pulska izložba, koja se kao i zadnjih 5-6 godina održava u Vodnjanu, tako da smo tamo već kao doma. Što se tiće same izložbe - standardno, nekih 200 injak ptica, od čega 90 % kanarinaca boje, jedna manja grupa lizarda i nekoliko bastardi. Kvaliteta - šaroliko, neke če od izloženih ptica igrati glavne uloge i u Osijeku, na državnom prvenstvu, a za nekima se ne bi ni mačka bacila :-):-), I tako su oni koji imaju dobre tice malo podbadali one sa lošima, popilo se hrpu kava (i ne samo kava:-)Mještani grada Vodnjana, pogotovo djeca, u velikom su broju posjetili izložbu, a izlagači su se družili, planirali izlete koi nam prethode i kovali strategiju za sljedeću uzgojnu godinu. do tada evo par slika sa lica mjesta.